{"id":30,"date":"2025-11-20T22:48:27","date_gmt":"2025-11-20T22:48:27","guid":{"rendered":"https:\/\/klettjosip.com\/?page_id=30"},"modified":"2025-12-01T09:11:07","modified_gmt":"2025-12-01T09:11:07","slug":"pesme-2","status":"publish","type":"page","link":"https:\/\/klettjosip.com\/index.php\/pesme-2\/","title":{"rendered":"PESME"},"content":{"rendered":"\n<p>SOMBORSKE RU\u017dE<\/p>\n\n\n\n<figure>\n<p class=\"responsive-video-wrap clr\"><iframe title=\"SOMBORSKE RU\u017dE\" width=\"1200\" height=\"675\" src=\"https:\/\/www.youtube.com\/embed\/PgfSj6unwEg?start=51&#038;feature=oembed\" frameborder=\"0\" allow=\"accelerometer; autoplay; clipboard-write; encrypted-media; gyroscope; picture-in-picture; web-share\" referrerpolicy=\"strict-origin-when-cross-origin\" allowfullscreen><\/iframe><\/p>\n<\/figure>\n\n\n<p><span style=\"font-weight: 400;\">\u00a0Somborske ru\u017ee<\/span><\/p>\n<p><span style=\"font-weight: 400;\">Moje muzi\u010dko putovanje zapo\u010delo je davne 1966. godine, kada sam, kao de\u010dak prvi put dotakao instrument i note.<\/span><\/p>\n<p><span style=\"font-weight: 400;\">Klju\u010dni akter u pokretanju te pri\u010de bio je moj otac, koji je voleo nuziku i sam povremeno svirao harmoniku. Prilika se ukazala kada je muzi\u010dka \u0161kola otvorila odeljenje u selu Gakovu. Slu\u0161ao sam roditelje kako razgovaraju i kombinuju: &#8220;Treba da krene!&#8221;, bile su odlu\u010dne re\u010di mog oca, a i majka je bila saglasna. On veterinar, majka slu\u017ebenica, a ja sam bio klinac kome se, iskreno, nije mililo da pored redovne \u0161kole idem i u muzi\u010dku. Ipak, bio sam tek tre\u0107i razred, pa sam, hteo \u2013 ne hteo, popustio i krenuo na \u010dasove.<\/span><\/p>\n<p><span style=\"font-weight: 400;\">Moj po\u010detak je, moram priznati, i\u0161ao traljavo. Nisam, \u0161to bi se reklo, odmah imao &#8220;uro\u0111eni sluh.&#8221; Ta prva muzi\u010dka epizoda, vo\u0111ena o\u010devom \u017eeljom, trajala je punih pet godina. \u0160estu godinu nisam zavr\u0161io, tako da sam ostao \u0161kolovan muzi\u010dar samo &#8220;u poku\u0161aju.&#8221;<\/span><\/p>\n<p><span style=\"font-weight: 400;\">Nakon onih prvih, nespretnih poku\u0161aja u muzi\u010dkoj \u0161koli, nastupila je ti\u0161ina, neka vrsta muzi\u010dkog intermeca u mom \u017eivotu. U to vreme, srednja \u0161kola i njena brojna zadovoljstva bila su mi mnogo dra\u017ea od upornog ve\u017ebanja. Sviranje je stajalo u drugom planu, vi\u0161e kao obaveza nego kao pravi poziv.<\/span><\/p>\n<p><span style=\"font-weight: 400;\">Se\u0107am se dobro razgovora s ocem, dok me je uporno &#8220;mu\u010dio&#8221; da ve\u017ebam. O\u010dekivao sam da ne\u0107e pristati, pa sam ga pogledao i u trenutku rekao: &#8220;Ja bih da sviram klavijature!&#8221;<\/span><\/p>\n<p><span style=\"font-weight: 400;\">Na moju &#8220;nesre\u0107u&#8221;, otac nije dugo \u010dekao. \u017delja mi je momentalno ispunjena \u2013 stigle su klavijature. Sada vise nisam mogao da se izvla\u010dim i poceo sam da vezbam<\/span><\/p>\n<p><span style=\"font-weight: 400;\">Moja prava muzi\u010dka &#8220;karijera&#8221; ro\u0111ena je u srcu Mesne zajednice Gornja varo\u0161. Okupili smo se, nas \u010detvorica: Bager na gitari, Grale na bas gitari, Taker za bubnjevima i ja, sa mojim novim klavijaturama. Sad o instrumentima na kojama smo izvodili probe nisu za pisanje.<\/span><\/p>\n<p><span style=\"font-weight: 400;\">Na\u0161 repertoar se sastojao od starogradske muzike i melodija stvorenih za ples, idealnih da razgale svaku zabavu. \u010cak smo odabrali i ime koje je imalo zna\u010daj: VIS &#8220;Erg&#8221;. Tada je i zvani\u010dno ro\u0111ena moja muzi\u010dka pri\u010da.<\/span><\/p>\n<p style=\"text-align: center;\">\u00a0<\/p>\n<p><span style=\"font-weight: 400;\">U tom periodu Sombor je \u017eiveo u ritmu kafanskih orkestara. Ova pri\u010da nije hronologija. Nije to ni precizan spisak orkestara iz sedamdesetih, osamdesetih, jer takav spisak, iskreno, ne bi bio potpun. Ovo je pri\u010da o atmosferi, o du\u0161i jednog vremena, kada je muzika bila srce grada, a kafane hramovi tog zvuka.<\/span><\/p>\n<p><span style=\"font-weight: 400;\">Bilo je to doba kada se u svakoj iole renomiranoj somborskoj kafani sviralo. Od ugla\u0111enih restorana do malih bircuza, muzika se podrazumevala. Transformacija jedne kafane kroz imena Ilonka, Holpert i na kraju Polet u relativno kratkom vremenskom periodu govori o dinami\u010dnosti ugostiteljske scene, promeni vlasnika, ali i poku\u0161ajima da se starim mestima udahne novi \u017eivot ili prona\u0111e formula koja \u0107e privu\u0107i goste.<\/span><\/p>\n<p><span style=\"font-weight: 400;\">Ove kafane su bile i ostale va\u017eni markeri vremena i dru\u0161tvenog \u017eivota u Somboru, bez obzira na ime. Svako ime nosi se\u0107anje na jedan period, vrstu gostiju i atmosferu.<\/span><\/p>\n<p><span style=\"font-weight: 400;\">.Me\u0111u orkestrima je vladala raznolikost: bilo je tu sjajnih romskih muzi\u010dara, \u010diji je genij neretko bio zapisan jedino u srcima slu\u0161alaca, ali i &#8220;belih&#8221; orkestara koji su negovali svoju tradiciju.<\/span><\/p>\n<p><span style=\"font-weight: 400;\">Zanimljivo je da su imena tih sastava \u010desto bila prolazna. Muzi\u010dari su se menjali, prelazili iz jedne postave u drugu. Nije bilo bitno ime benda, ve\u0107 majstorstvo onih koji su dr\u017eali instrument u rukama. Bilo je tu mladih, tek stasalih talenata, rame uz rame sa starim, iskusnim majstorima zanata.<\/span><\/p>\n<p><span style=\"font-weight: 400;\">Upravo su ti ljudi i njihova imena klju\u010dni deo pri\u010de. Oni su obojili se\u0107anja, pokrenuli noge na podijumu, ispratili suze i radost. Zato \u017eelim da ih pomenem. Lica i zvuci kao \u0161to su Mi\u0161ka, Kopas, Pikaso, bercika\u00a0 Mimi, Cezar Citra, Ma\u0161irevi\u0107, Paj\u010di\u0107, Mika, Beljanski, Lazi\u0107, Zoja, Mila Gornjak, Voja, Sima, bra\u010da Par\u010deti\u0107, Stojkov, Karas, Mandi\u0107, Perica, Stari Beljanski, Ba\u010di\u0107\u2026 neka mi oproste svi koje \u0107u nehotice izostaviti oni su svojom muzikom Sombor u\u010dinili nezaboravnim. Na\u0161ao sam se pred klju\u010dnom \u017eivotnom dilemom: fakultet ili posao. Iako je moj izbor pao na visoko obrazovanje, to je za moju muzi\u010dku karijeru zna\u010dilo jedno \u2013 privremeno odustajanje.<\/span><\/p>\n<p><span style=\"font-weight: 400;\">Na\u0161ao sam se pred klju\u010dnom \u017eivotnom dilemom: fakultet ili posao. Iako je moj izbor pao na visoko obrazovanje, to je za moju muzi\u010dku karijeru zna\u010dilo jedno \u2013 privremeno odustajanje.<\/span><\/p>\n<p><span style=\"font-weight: 400;\">Dve godine su prohujale kao tren. Od diplome ni traga, ali je pred ocem <\/span><i><span style=\"font-weight: 400;\">stvar bila re\u0161ena<\/span><\/i><span style=\"font-weight: 400;\"> \u2013 &#8220;Moj sin je diplomirao,&#8221; rekao je. A u meni je odjekivalo: &#8220;Sve \u0161to je lepo, kratko traje.&#8221; I zaista, odmah po povratku ku\u0107i, stigao je vojni poziv.<\/span><\/p>\n<p><span style=\"font-weight: 400;\">Slu\u017ee\u0107i vojni rok u \u0160ibeniku, od decembra 1977. do decembra 1978. godine, muzika se vratila na velika vrata. Tamo sam po\u010deo da uvi\u0111am sve prednosti koje su imali muzi\u010dari koji su svirali u vojnim orkestrima: odlazak ku\u0107i, bolja hrana i sme\u0161taj, lak\u0161e radne aktivnosti i mnoge druge pogodnosti koje su \u017eivot \u010dinile mnogo prihvatljivijim nego \u017eivot obi\u010dnog vojnika.<\/span><\/p>\n<p><span style=\"font-weight: 400;\">Kada sam svom kapetanu rekao: &#8220;Imam ja klavijature i sviram,&#8221; njegova reakcija je bila brza i odlu\u010dna: &#8220;Sedaj u voz i donesi ih!&#8221;<\/span><\/p>\n<p><span style=\"font-weight: 400;\">I tako, donev\u0161i svoj instrument, po\u010deo sam da sviram na vojnim sve\u010danostima i priredbama.<\/span><\/p>\n<p><span style=\"font-weight: 400;\">To iskustvo bilo je prosvetljenje. Shvatio sam da muzika nije samo hobi, ve\u0107 neodvojivi deo mog identiteta. Poput mnogih umetnika, koristio sam i studentske godine i neo\u010dekivane obaveze poput slu\u017eenja vojske kao period inkubacije. Bilo je to dragoceno vreme za prikupljanje autenti\u010dnih iskustava, novih emocija i sna\u017enih utisaka koji \u0107e se slegnuti.<\/span><\/p>\n<p><span style=\"font-weight: 400;\">Kada se \u017eivotne obaveze stabilizuju i put pro\u010disti, sav taj sakupljeni materijal posta\u0107e sna\u017ean temelj za stvaranje nove, zrelije muzike. Pauza je samo odlaganje; note \u010dekaju svoju pri\u010du.<\/span><\/p>\n<p><span style=\"font-weight: 400;\">Po povratku u civilstvo\u00a0 po\u010delo je ono pravo, istinsko stvarala\u0161tvo. orkestar vis erg vise nije posojao, otisao nam je bubnjar u drugu grupu.sada je sve krenulo iz po\u010detka.\u00a0 Moj partner bio je Bager,.sada na akusti\u010dnoj gitari a Ja sam se, pak, vratio svom izvornom instrumentu \u2013 harmonici. Ubrzo smo\u00a0 ubedili Graleta da uzme u ruke bege\u0161 i pridru\u017ei nam se. Klju\u010dan je bio i Mijica, dobar drug mog brata, koji je ve\u0107 imao iskustva sviraju\u0107i u drugom orkestru. Njegovo pridru\u017eivanje i\u0161lo je glatko: isprva je svirao gitaru, da bi se kasnije prebacio na basprim, zaokru\u017euju\u0107i na\u0161u po\u010detnu postavu.<\/span><\/p>\n<p><span style=\"font-weight: 400;\">U tim trenucima orkestar je funkcionisao, ali jo\u0161 uvek nije imao du\u0161u \u2013 to jest, ime. Na jednoj probi, re\u0161eni da se krstimo, nabacivali smo mno\u0161tvo ideja. Iz te gomile predloga, iz te kreativne buke, iskristalisalo se ono pravo i najlep\u0161e ime: \u201eSomborske ru\u017ee\u201c<\/span><\/p>\n<p><span style=\"font-weight: 400;\">Blizio se 8.mart 1981 godine, i na njoj mi i publika. Sa repertoarom od svega tridesetak pesama i igara i peva\u010dem kojeg je za tu priliku doveo Gralet, iza\u0161li smo pred publiku. Iako je trema bila opipljiva, pobrali smo gromoglasne aplauze. Uz to odobravanje publike, tog dana su \u201eSomborske ru\u017ee\u201c zaista po\u010dele da postoje.<\/span><\/p>\n<p><span style=\"font-weight: 400;\">Tek ro\u0111eni orkestar bacio se na neumorne probe. U jesen iste godine, zapo\u010dela je ozbiljna karijera kada smo pogodili prve svatove kod Gare. Na\u0161 fond se popravio sa skromnih 30 pesama i igara na \u010dak 70. Kulminacija tog po\u010detka bilo je prvo sviranje, ne samo u svatovima, ve\u0107 i u kafani \u201eGajda\u0161\u201c, \u010dime smo zakora\u010dili u svet profesionalne muzike.<\/span><\/p>\n<p><span style=\"font-weight: 400;\">Kada smo prvi put zakora\u010dili u kafanu i kasnije u druge bircuze, brzo smo shvatili odnos sa publikom. Svirati repertoar od 70 pesama bilo je jedno, ali zadovoljiti specifi\u010dne, \u010desto ponovljene \u017eelje gostiju, bilo je drugo.<\/span><\/p>\n<p><span style=\"font-weight: 400;\">Se\u0107am se jedne pesme koja je imala neverovatnu magi\u010dnu mo\u0107, potpuno dominiraju\u0107i svakom listom zahteva \u2013 postala je na\u0161a apsolutna &#8220;zlatna koka&#8221; ve\u010deri.<\/span><\/p>\n<p><span style=\"font-weight: 400;\">Bila je to himna zelenih o\u010diju. Gosti bi nam prilazili ne se\u0107aju\u0107i se ta\u010dnog naslova, ali sa nepogre\u0161ivom \u017eeljom, prate\u0107i je uvek istim opisom: \u201eZnate li onu pesmu&#8230; &#8216;O\u010di zelene&#8230;&#8217;?\u201c<\/span><\/p>\n<p><span style=\"font-weight: 400;\">Mi smo, naravno, nepogre\u0161ivo znali da je re\u010d o vanvremenskom hitu \u201eTe o\u010di tvoje zelene\u201c, ali naslov nije bio va\u017ean. Ono \u0161to je bilo klju\u010dno, kao tek ro\u0111enim profesionalcima, bilo je to da nismo smeli da oklevamo. I najmanja naznaka sumnje bi sru\u0161ila magiju!<\/span><\/p>\n<p><span style=\"font-weight: 400;\">Zato bi uvek usledio brzi, samouvereni odgovor, pra\u0107en \u0161irokim osmehom: \u201eMa znamo, kako da ne! Odmah ide!\u201c<\/span><\/p>\n<p><span style=\"font-weight: 400;\">I tako je, zahvaljuju\u0107i na\u0161oj snala\u017eljivosti i brzini reagovanja, ta numera postajala centralna melodija ve\u010deri, svirana vi\u0161e puta \u2013 uvek na zahtev i uvek propra\u0107ena istim odu\u0161evljenjem. To je bio mali, ali klju\u010dan trik zanata: pru\u017eiti ljudima ono \u0161to najvi\u0161e \u017eele, prepoznaju\u0107i hit bez obzira na pogre\u0161an citat. Taj momenat poga\u0111anja \u017eelja bio je temelj reputacije i opstanka &#8220;Somborskih ru\u017ea&#8221; na muzi\u010dkoj sceni.<\/span><\/p>\n<p style=\"text-align: center;\"><br \/><br \/><br \/><br \/><br \/><br \/><br \/><br \/><br \/><\/p>\n<p style=\"text-align: center;\"><br \/><br \/><\/p>\n\n\n<p class=\"has-small-font-size\"><\/p>\n\n\n\n\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"<p>SOMBORSKE RU\u017dE \u00a0Somborske ru\u017ee Moje muzi\u010dko putovanje zapo\u010delo je davne 1966. godine, kada sam, kao de\u010dak prvi put dotakao instrument i note. Klju\u010dni akter u pokretanju te pri\u010de bio je moj otac, koji je voleo nuziku i sam povremeno svirao harmoniku. Prilika se ukazala kada je muzi\u010dka \u0161kola otvorila odeljenje u selu Gakovu. Slu\u0161ao sam [&hellip;]<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":0,"parent":0,"menu_order":0,"comment_status":"closed","ping_status":"closed","template":"","meta":{"ocean_post_layout":"full-screen","ocean_both_sidebars_style":"","ocean_both_sidebars_content_width":0,"ocean_both_sidebars_sidebars_width":0,"ocean_sidebar":"","ocean_second_sidebar":"","ocean_disable_margins":"enable","ocean_add_body_class":"","ocean_shortcode_before_top_bar":"","ocean_shortcode_after_top_bar":"","ocean_shortcode_before_header":"","ocean_shortcode_after_header":"","ocean_has_shortcode":"","ocean_shortcode_after_title":"","ocean_shortcode_before_footer_widgets":"","ocean_shortcode_after_footer_widgets":"","ocean_shortcode_before_footer_bottom":"","ocean_shortcode_after_footer_bottom":"","ocean_display_top_bar":"off","ocean_display_header":"default","ocean_header_style":"","ocean_center_header_left_menu":"","ocean_custom_header_template":"","ocean_custom_logo":0,"ocean_custom_retina_logo":0,"ocean_custom_logo_max_width":0,"ocean_custom_logo_tablet_max_width":0,"ocean_custom_logo_mobile_max_width":0,"ocean_custom_logo_max_height":0,"ocean_custom_logo_tablet_max_height":0,"ocean_custom_logo_mobile_max_height":0,"ocean_header_custom_menu":"","ocean_menu_typo_font_family":"","ocean_menu_typo_font_subset":"","ocean_menu_typo_font_size":0,"ocean_menu_typo_font_size_tablet":0,"ocean_menu_typo_font_size_mobile":0,"ocean_menu_typo_font_size_unit":"px","ocean_menu_typo_font_weight":"","ocean_menu_typo_font_weight_tablet":"","ocean_menu_typo_font_weight_mobile":"","ocean_menu_typo_transform":"","ocean_menu_typo_transform_tablet":"","ocean_menu_typo_transform_mobile":"","ocean_menu_typo_line_height":0,"ocean_menu_typo_line_height_tablet":0,"ocean_menu_typo_line_height_mobile":0,"ocean_menu_typo_line_height_unit":"","ocean_menu_typo_spacing":0,"ocean_menu_typo_spacing_tablet":0,"ocean_menu_typo_spacing_mobile":0,"ocean_menu_typo_spacing_unit":"","ocean_menu_link_color":"","ocean_menu_link_color_hover":"","ocean_menu_link_color_active":"","ocean_menu_link_background":"","ocean_menu_link_hover_background":"","ocean_menu_link_active_background":"","ocean_menu_social_links_bg":"","ocean_menu_social_hover_links_bg":"","ocean_menu_social_links_color":"","ocean_menu_social_hover_links_color":"","ocean_disable_title":"on","ocean_disable_heading":"default","ocean_post_title":"","ocean_post_subheading":"","ocean_post_title_style":"","ocean_post_title_background_color":"","ocean_post_title_background":0,"ocean_post_title_bg_image_position":"","ocean_post_title_bg_image_attachment":"","ocean_post_title_bg_image_repeat":"","ocean_post_title_bg_image_size":"","ocean_post_title_height":0,"ocean_post_title_bg_overlay":0.5,"ocean_post_title_bg_overlay_color":"","ocean_disable_breadcrumbs":"default","ocean_breadcrumbs_color":"","ocean_breadcrumbs_separator_color":"","ocean_breadcrumbs_links_color":"","ocean_breadcrumbs_links_hover_color":"","ocean_display_footer_widgets":"off","ocean_display_footer_bottom":"off","ocean_custom_footer_template":"","footnotes":""},"class_list":["post-30","page","type-page","status-publish","hentry","entry"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/klettjosip.com\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/pages\/30","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/klettjosip.com\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/pages"}],"about":[{"href":"https:\/\/klettjosip.com\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/types\/page"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/klettjosip.com\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/klettjosip.com\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=30"}],"version-history":[{"count":13,"href":"https:\/\/klettjosip.com\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/pages\/30\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":106,"href":"https:\/\/klettjosip.com\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/pages\/30\/revisions\/106"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/klettjosip.com\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=30"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}